Dr. sc. Dušan Jelić je do sada bio mentor, sumentor ili suradnik na provedbi slijedećih studentskih istraživanja. Sve teme su provedene i osmišljene da odgovaraju tekućim istraživanjima koje provodimo kroz posljednjih nekoliko godina. Novim studentima preporučamo da pogledaju tipove tema koje se uglavnom nude i koji su naši interesi, te da o iskustvima kontaktiraju prijašnje studente. Poseban nam je ponos saznati što trenutno rade naši studenti pa postoje poveznice i na njihov trenutni rad i socijalne mreže.

 

  

Marc-Antoine Marchand, Université de Pau et des Pays de l’Adour, France (znanstvena razmjena), 2009. Etude d’une population de Vipère péliade Vipera berus bosniensis Boettger, 1889. en Croatie: morphométrie, habitat et thermorégulation, estimation de l’effectif et mise en place d’un outil de suivi à long terme

https://www.researchgate.net/profile/Marc_Antoine_Marchand

 

SAŽETAK

The common adder (Vipera berus) is the largest distributed snake from Europe to Asia, however this distribution is relatively discontinued (e.g. only one population centre in Germany). This study concerns a low altitude population localised to the south of Zagreb (Croatia) and characterised by the bosniensis sub-species. The bosniensis sub-species is situated in the Balkan Peninsula, from Hungary to Greece, and extends into Bulgaria. We carried out several morphological measurements and tested the relevance of the bosniensis characteristics. We were able to suggest a preferential micro-habitat for the species and characterise it thermorgulatory terms. The results of the first year of monitoring have allowed us to estimate the population size at 23 individuals within an area of 2,4 hectares. This epresents a relatively high density of 9 individuals per hectare. From the results obtained by the different effective estimators, we set up a long term monitoring tool. This tool should allow on one hand to monitor the evolution of the studied population and on the other hand to estimate, approximately, the size of new populations.

 

Iva Mihalić, 2011, Sveučilište u Zagrebu,  Analiza pojavnosti i znacajki ugriza zmija otrovnica u Hrvatskoj

https://hr.linkedin.com/in/iva-mihali%C4%87-68955432

 

SAŽETAK

 

Martina Radočaj, 2011, Sveučilište u Zagrebu, Morfološke i reproduktivne značajke primorske gušterice, Podarcis siculus (Rafinesque, 1810.)

https://ca.linkedin.com/in/martina-radocaj-48465093

 

SAŽETAK
Gušteri roda Podarcis predstavljaju najvažnije predstavnike mediteranske herpetofaune, prvenstveno zbog velike varijabilnosti na otočnim područjima. Rod je raspoređen primarno u sjevero-istočnom i jugo-zapadnom Mediteranu, a nekoliko vrsta je endemično na mediteranskim otocima. Primjerci ove vrste preferiraju ruderalna područja, oko domova, maslinike, oko prometnica te na suhozidovima u čijim rupama lako nađu skrovište. Varijable poput veličine tijela kod sazrijevanja, plodnost, veličina potomaka te reproduktivna frekvencija su središnji aspekti ekologije vrste. Stope razmnožavanja igraju bitnu ulogu u određivanju održivosti populacija u slučaju pritisaka poput fragmentacije uništenja staništa, predacije ili kompeticije. Znanje o reproduktivnom potencijalu i životnim navikama je vrlo značajno za daljnje planove održavanja i praćenja populacija ove vrste. Mjerenjem parametara dobivenih legla, jaja i juvenilaca, te usporedbom tih sa parametrima uhvaćenih ženki predstavljamo reproduktivne značajke populacije P. siculus  sa područja otoka Krka. Prikupljen je uzorak od 17 mužjaka i 10 gravidnih ženki sa otoka Krka, a ženke su dovedene u već prethodno pripremljene terarije. Od 10 ženki, 9 ih je položilo sveukupno 43 jaja, od kojih se izleglo 24 mladunaca. Premjerene su morfološke značajke mužjaka, ženki i mladunaca. Ženke su se pokazale manjima od mužjaka, mladunci su svi podjednake veličine. Ženke nisu imale uvećane vitelogenske folikule, prema tome niti više legla u sezoni, a utvrdili smo kako su veće i teže ženke imale manja legla sa većim jajima, te ujedno teže i veće juvenilce.

 

Mariann Eross, University of Debrecen (Mađarska), 2013. Translocation in a Croatian Snake-eyed Skink (Ablepharus kitaibelii) population, as a tool for conservation. Supervisors: Dr. Tartally András and Dr. Dušan Jelić

 

SUMMARY
In 2008 a new population of Snake-eyed Skink (Ablepharus kitaibelii Bibron & Bory, 1833; Squamata: Scincidae) was discovered in the Papuk mountains in Croatia,  ~130 kms away from the nearest known population at Ilok, Croatia (figure 1). The Snake-eyed Skink is part of a prevalent, thermopile community, so it is possible that there are more unknown populations of the species in Croatia. The species is listed in the Croatian Red List (Janev-Hutinec et al. 2006) and is marked as Near Threatened by the IUCN (IUCN 2001, 2008). The habitat of the population in manner is between the borders of the Papuk Naturepark (Szövényi & Jelić 2011).

 

 

Martina Kudeljnjak, 2012, Sveučilište u Zagrebu,  Znanje i stavovi učenika osnovnih i srednjih škola o zaštiti prirode

 

SAŽETAK
Kriza biološke raznolikosti jedna je od najznačajnijih kriza današnjice. Da bi bilo djelotvorno, obrazovanje o stanju okoliša treba usmjeriti na čitavu javnost, svih socijalnih kategorija i dobi. Studije ukazuju na djecu kao prioritet obrazovanja. Nažalost, danas dolazi do gubitka veze s prirodom te virtualni mediji zauzimaju istaknuto mjesto u životima djece. Isticanje krize biološke raznolikosti medijima najraširenije je informacijama o karizmatičnim vrstama. One, iako izvan stvarnog okruženja djece, često se smatraju najugroženijim vrstama. Na taj su način zanemareni drugi ugroženi, nepopularni organizmi. Ciljevi istraživanja su: procijeniti kako obrazovanje o okolišu omogućuje djeci poznavanje lokalnih vrsta te razvijanje svijesti o potrebi njihove zaštite; procijeniti kako mediji utječu na poznavanje biološke raznolikosti; usporediti znanje i stavove djece iz ruralnih i urbanih sredina; ocijeniti stavove vezane uz populacije zmija, primjera negativne slike javnosti te utvrditi načine suzbijanja predrasuda. Istraživanje je provođeno na djeci, učenicima šestih razreda osnovne te drugih razreda srednje škole. Anketiranjem su zastupljene različite regije RH, gradovi i mala mjesta.

 

Ivona Burić, 2012, Sveučilište u Zagrebu, Populacijske, merističke i morfološke značajke svojte Vipera ursinii macrops (Mehely, 1911)

https://www.researchgate.net/profile/Ivona_Buric

 

SAŽETAK
Planinski žutokrug, Vipera ursinii macrops nastanjuje visokoplaninske travnjake u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji. Smatra se balkanskim endemom dinarskog areala. Dosadašnji radovi za ovu podvrstu su bili vezani za rasprostranjenost i ekologiju planinskog žutokruga. Merističke i morfološke karakteristike su obrađene samo tijekom odvajanja ove podvrste. Cilj istraživanja je bio prikupiti podatke iz 3 populacije sa 3 različita lokaliteta (Velebit, Hrvatska; Bjelasica, Crna Gora; Bistra, Makedonija) koji se nalaze unutar područja rasprostranjenosti podvrste kako bi vidjeli da li postoje razlike u merističkim i morfološkim karakteristikama glave. Cilj je bio vidjeti da li postoji intrapopulacijska i interpopulacijska varijabilnost navedenih karakteristika. Ukupno sam pregledala i premjerila 247 jedinki planinskog žutokruga. U obzir sam uzela 4 morfološke karakteristike i 17 merističkih karakteristika glave. Pokazala sam da postoje statistički značajne razlike između populacija u sljedećim karakteristikama: ukupna duljina tijela, širina, duljina i visina glave, broj apikalnih, pileusnih ljuska i učestalosti dodirivanja preokularne i nazalne ljuske. Također postoji spolni dimorfizam kod mužjaka i ženki u ukupnoj duljini tijela i broju pileusnih ljusaka.

 

Igor Vilaj, 2012, Sveučilište u Zagrebu, Riđovka, Vipera berus (Squamata, Viperidae) u Hrvatskoj: populacijska ekologija, odabir mikrostaništa i termoregulacija

SAŽETAK

Riđovka, Vipera berus (Linnaeus, 1785) je najšire, a ujedno i najsjevernije rasprostranjena terestrička vrsta zmije u svijetu. U Hrvatskoj nalazimo dvije podvrste u tri odvojene populacije. Terenska istraživanja provedena su na dva različita lokaliteta u Hrvatskoj: Okuje (Turopolje, dolina rijeke Save; V. b. bosniensis) i Begovo Razdolje (Gorski kotar; V. b. berus). Monitoring vrste proveden je Capture – Mark – Recapture metodom tokom četiri godine u Okuju (2009. - 2012.), odnosno tri godine u Begovom Razdolju (2009. - 2011.). Cilj istraživanja bio je utvrditi postoje li interpopulacijske i intrapopulacijske sličnosti i razlike u odabiru mikrostaništa, termoregulaciji, dnevnoj i godišnjoj aktivnosti, spolnoj strukturi te analiziranim merističkim karakteristikama. Analizirani uzorak obuhvaćao je ukupno 106 jedinki (50 iz Begovog Razdolja, 56 iz Okuja). Utvrđeno je da postoje statistički značajne razlike u duljini i visini glave te tjelesnoj težini jedinki. Jedinke riđovke u Okuju preferiraju zatvoreni tip, a jedinke u Begovom Razdolju otvoreni tip mikrostaništa. U obje populacije postoji razlika u spolnoj strukturi te termoregulaciji prema spolu i tipu obojenja. U Okuju riđovke počinju svoju aktivnost u mjesecu ožujku, a u Begovom Razdolju u mjesecu lipnju.

 

Senka Baškiera, 2013, Sveučilište u Zagrebu, Reproduktivne značajke živorodne gušterice (Zootoca vivipara Lichtenstein)
https://hr.linkedin.com/in/senka-baskiera-5b125962

https://www.researchgate.net/profile/Senka_Baskiera

 

SAŽETAK

Živorodna gušterica, Zootoca vivipara Lichtenstein 1823 ima najveći areal rasprostranjenja od svih gmazova, ali njena je rasprostranjenost na na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine slabo poznata. Zbog toga je napravljena nova karta distribucije ove vrste. Živorodna gušterica jedina je unutar porodice Lacertidae koja ima dva načina razmnožavanja, oviparni i ovoviviparni. Proučavane su dvije populacije: jedna s planine Vlašić (BIH; pripada podvrsti Zootoca vivipara vivipara Von Jacquin, 1787) i druga iz šume Spačva (RH; smatra se da pripada podvrsti Zootoca vivipara pannonica Lac & Kluch, 1968). Kako bih utvrdila njihovu reproduktivnu strategiju, sakupila sam gravidne ženke i držala ih u terariju sve do izlijeganja mladih. Bilježila sam promjene mase ženki prije i poslije polijeganja jaja, te masu i veličinu jaja i tek izleglih mladunaca. Istraživanje je pokazalo da veće ženke imaju veća legla i veće i teže potomstvo, dok rezultati t-testa pokazuju da oviparne ženke imaju veća legla, veću srednju masu i srednje SVL vrijednosti mladunaca.

 

Ana Kolarić, 2013, Sveučilište u Zagrebu, Morfološke značajke, spolni dimorfizam i reprodukcija ivanjskog rovaša (Ablepharus kitaibelii Bibron & Bory, 1833) u Hrvatskoj

https://hr.linkedin.com/in/ana-kolari%C4%87-7433391a

 

SAŽETAK

Ablepharus kitaibelii jedan je od najmanjih europskih guštera. U Hrvatskoj je distribucija vrste ograničena na dva lokaliteta (Papuk i Ilok) gdje su kroz četiri godine prikupljani podaci. Cilj rada bio je istražiti morfološke i reproduktivne značajke hrvatskih populacija, utvrditi morfološke sličnosti i razlike u mjerenim značajkama između istraživanih populacija te utvrditi postojanje morfoloških razlika između mužjaka i ženki. Poznavanje reproduktivnog i cjelokupnog životnog ciklusa vrste važno je za procjenu održivosti i preživljavanja pojedinih populacija. Prema morfološkim značajkama hrvatske populacije odgovaraju podvrsti A. kitaibelii fitzingeri. Utvrđene su statistički značajne razlike u veličini glave između jedinki s Papuka i jedinki iz Iloka. Postoje naznake da je prisutan spolni dimorfizam, odnosno da ženke u prosjeku imaju dulje tijelo, a mužjaci nešto veće glave i veću duljinu tijela od vrha njuške do prednjih nogu. Ženke A. kitaibelii s Papuka imaju jedno leglo godišnje, u prosjeku 2,78 jaja i 1,52 mladunaca po leglu. 

 

Katarina Koller, 2013, Sveučilište u Zagrebu,   Rasprostranjenost i zaštita vrste Proteus anguinus Laurenti, 1768 u Hrvatskoj

https://hr.linkedin.com/in/katarina-koller-92945447

 

SAŽETAK

Vrsta Proteus anguinus je endemski stigobiont Slovenije, područja Trsta u Italiji, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nastanjuje podzemne vode Dinarskog krša. Analizom literaturnih podataka i osobnom komunikacijom sa biospeleolozima ustanovilo se da na području Hrvatske trenutno postoji 68 nalazišta na kojima je barem jednom zabilježeno prisutstvo čovječje ribice. Od spomenutih nalazišta 37 su sigurna, 10 su sigurna, nedostupna nalazišta, 14 su potencijalna i 7 su najvjerojatnije kriva nalazišta. Napravljen je popis prvih nalaza čovječje ribice za svaki lokalitet zasebno. U drugom dijelu rada provedena je analiza prikupljene literature iz koje je vidljivo da su se prvotna istraživanja odnosila na rasprostranjenost populacija, dok su kasnija istraživanja uključivala anatomiju, ponašanje i biologiju vrste. Najnovija istraživanja bave se genetikom. Posebno se želi istaknuti potreba za zaštitom ove ugrožene vrste. Čovječa ribica je ugrožena zbog ograničenog rasprostranjenja i male veličine populacije. Negativni učinci na opstanak vrste su degradacija podzemnih sustava, ekonomski razvoj, industrijsko zagađenje te nekontrolirano i nestručno sakupljanje jedinki.

 

Tatjana Vološen, 2013, Sveučilište u Zagrebu,   Procjena starosti zelenih žaba roda Pelophylax Fitzinger, 1843 metodom skeletokronologije
https://hr.linkedin.com/in/tatjana-volo%C5%A1en-83a96767

 

SAŽETAK

Metodom skeletokronologije su obrađene jedinke tri taksona zelenih žaba roda Pelophylax ulovljene tijekom 2011. i 2012. godine. Pretpostavlja se da ta tri taksona tvore hibridogenski kompleks sličan Pelophylax kl. eskulentus kompleksu, međutim kako se radi o drugačijim roditeljskim vrstama smatra se da je riječ o novom još neopisanom kompleksu. Potvrđivanje novog modela odnosa zelenih žaba može biti poticaj za istraživanja takvih odnosa diljem svijeta. U ovom radu su skeletokronološkom metodom obrađene bedrene kosti 101 jedinke. Iz poprečnih prereza su iščitane linije usporenog rasta koje su poistovjećene s godištem jedinki. Starost jedinki je uspoređena s duljinom tijela i duljinom femura te se utvrdila razlika u indeksu rasta među taksonima. Najstarije jedinke su bile stare 6 godina, a najmlađe 1 godinu. Roditeljske vrste, P. kurtmuelleri i P. shqipericus, su imale prosječnu starost 4 godine odnosno 1,5 godinu dok je hibrid očekivano imao prosječnu procijenjenu starost između roditeljskih vrsta 1,8 godina. Razlike u starosnoj strukturi mogu doprinijeti boljem razlikovanju i opisivanju taksona kao i uvođenju bolje zaštite.

 

 

Petra Lisičar, 2014, Sveučilište u Zagrebu,    Morfometrijske i ekološke značajke šare poljarice, Hierophis gemonensis (Laurenti, 1768)

https://hr.linkedin.com/in/plisicar

 

SAŽETAK

Šara poljarica, Hierophis gemonensis, monotipska je vrsta zmije iz porodice guževa (lat. Colubridae). Naseljava suha kamenita staništa mediteranske klime od Slovenije, Hrvatske, BiH, Crne Gore, Albanije do zapadne i istočne Grčke, kao i mnoge otoke Jadranskog i Jonskog mora i Karpate Grčke. Cilj ovog rada je odrediti morfometrijske i merističke značajke šare poljarice te njenu točnu distribuciju u Hrvatskoj. U sklopu zadanog potrebno je utvrditi prisutnost spolnog dimorfizma te postoje li statistički značajne razlike u mjerama uzorka sačuvanih u etanolu i živih jedinki mjerenim tokom terenskih istraživanja. Istraživanje se vršilo na uzorku od 50 jedinki sačuvanih u 70%-tnom etanolu i 51 živih jedinki premjerenih tijekom terenskih istraživanja. Za svaku jedinku su zabilježena 3 meristička i 14 morfometrijskih obilježja. Spolni dimorfizam je potvrđen u merističkim i morfometrijskim značajkama.

 

Mak Vujanović, 2015, Sveučilište u Zagrebu, Procjena osjetljivosti faune vodozemaca i gmazova Hrvatske i Bosne i Hercegovine uz definiranje važnih herpetoloških područja

https://hr.linkedin.com/in/mak-vujanovi%C4%87-641b00105

 

SAŽETAK

U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini živi 59 vrsta vodozemaca i gmazova. O procjeni osjetljivosti do sad je rađeno samo na naše tri zmije otrovnice (Jelić et. al., 2013), a u Italiji su obuhvaćeni svi vodozemci i zmije (Filippi i Luiselli, 1999; Andreone i Luiselli, 2000). Procjene ugroženosti u Crvenoj knjizi odražavaju trenutni rizik od izumiranja pojedine vrste ne uzimajući u obzir ekološke parametre. Veliki broj vodozemaca i gmazova na našim područjima imaju preduvjete za izumiranje zbog utjecaja širokog spektra čimbenika i zato se stvara potreba da se procjena osjetljivosti herpetofaune napravi za sve vrste te da se odrede važna herpetološka područja koja bi se trebala zaštititi.



Silvia van Straten, Sveučilišta primijenjenih znanosti Van Hall Larenstein (Nizozemska; znanstvena razmjena), 2014, The necessity of cross-national conservation to sustain viable populations: evaluating the effectiveness of protected areas for two reptile species using spatial distribution modelling

 

SUMMARY

A spatial distribution model of data deficient terrestrial reptile species (Z. situla, T. fallax, D. caspius and D. mosorensis) in Croatia: evaluating the effectiveness of the protected areas and defining the ecological characteristics of Habitat Directive Annex II species Z. situla.

 

 

Koen van Lieshout, Sveučilišta primijenjenih znanosti Van Hall Larenstein, Nizozemska (znanstvena razmjena), 2014, The necessity of cross-national conservation to sustain viable populations: evaluating the effectiveness of protected areas for two reptile species using spatial distribution modelling

https://nl.linkedin.com/in/koen-van-lieshout-46810197

 

SUMMARY

A spatial distribution model of data deficient terrestrial reptile species (Z. situla, T. fallax, D. caspius and D. mosorensis) in Croatia: evaluating the effectiveness of the protected areas and defining the ecological characteristics of Habitat Directive Annex II species Z. situla.

 

 

Matej Vucić, 2015, Sveučilište u Zagrebu,  Određivanje vrsta i hibrida zelenih žaba (rod Pelophylax) sa Skadarskog jezera (Crna Gora) analizom molekularnih biljega

https://hr.linkedin.com/in/matej-vuci%C4%87-08aabb105

https://www.researchgate.net/profile/Matej_Vucic

 

SAŽETAK
Provedeno je istraživanje zelenih žaba sa Skadarskog jezera (Crna Gora) u svrhu određivanja vrsta i hibrida ove zanimljive skupine vodozemaca na navedenom području. Zelene žabe (rod: Pelophylax) je iznimno složena skupina životinja sa opisanih 25 vrsta i 3 hibridna kompleksa, od kojih je najbolje istražen Pelophylax kl. esculentus. Prethodna istraživanja zelenih žaba na Skadarskom jezeru temeljena na morfološkim karakteristikama i složenim molekularnim metodama poput citogenetike i elektroforeze alozima ukazuju na postojanje barem dvije vrste te njihovog hibrida. Pošto vizualne i morfološke metode determinacije zelenih žaba nisu uvijek pouzdane ciljevi ovog diplomskog rada su: utvrditi koje su vrste zelenih žaba prisutne na području Skadarskog jezera koristeći mitohondrijske i jezgrine biljege i utvrditi da li dolazi do hibridizacije različitih vrsta zelenih žaba na području Skadarskog jezera. Molekularno istraživanje je temeljeno na vrlo jednostavnoj metodi gdje se po duljini albuminske intronske regije, koja se razlikuje od vrste do vrste unutar ovog roda, može odrediti koje vrste imamo u uzorku i postoje li hibridi. Dodatno je obrađena i mitohondrijska ND3 regija kako bi se sa sigurnošću utvrdile vrste, budući da postoje veliki setovi podataka u on-line bazama podataka nukleotidnih sekvenci kao što je GenBank.

 

 

Ivan Domjanović, 2015, Sveučilište u Osijeku, Procjena vijabilnosti i opstojnosti populacije Ivanjskog rovaša (Ablepharus kitaibelii) na Papuku u uvjetima stohastičkog okoliša kroz stogodišnji vremenski period

https://hr.linkedin.com/in/ivan-damjanovi%C4%87-22292a40

 

SAŽETAK
Ivanjski rovaš (Ablepharus kitaibelli) jedan je od najmanjih vrsta guštera u Europi, a ujedno i najmanja vrsta guštera u Hrvatskoj. Rasprostranjenost vrste u Hrvatskoj ograničena je na izoliranim populacijama na planini Papuk i gradskom parku u Iloku. Podaci su prikupljani na Papuku kroz četverogodišnji vremenski period. Cilj rada bio je procijeniti vijabilnost populacije u sadašnjim uvjetima, opstojnost populacije u stohastičnom okolišu kroz stogodišnji vremenski period i utvrditi glavne čimbenike promjene trenda dinamike rasta populacije. Prema dobivenim rezultatima procjene vijabilnosti, iako je 100 %-tna vjerojatnost opstanka, ukupna dinamika rasta je negativna. Može se zaključiti da bi aktiviranje negativnih čimbenika ubrzalo negativan trend dinamike rasta i gurnulo populaciju u prijevremeno izumiranje. Istraživanje je pokazalo da unutarnji čimbenici, kao mortalitet juvenilnih jedinki, imaju veći utjecaj na opstojnost populacije od vanjskih okolišnih čimbenika, odnosno stohastičnosti sustava. Rezultati istraživanja također su pokazali da se introdukcijom vrste i poboljšanjem stanišnih uvijeta uvelike povečava opstojnost populacije.

 

 

Monika Veljković, 2015, Sveučilište u Zagrebu,  Reproduktivne značajke smeđe krastače, Bufo bufo Linnaeus (Amphibia; Anura) na bjelovarsko-bilogorskom području

 

SAŽETAK
Smeđa krastača, Bufo bufo, jedna je od najučestalijih vrsta vodozemaca u Hrvatskoj, ali postoji malo podataka o njezinoj reprodukciji na bjelovarsko- bilogorskom području i u Hrvatskoj generalno. Istraživanje u ovom radu obuhvaća određivanje reproduktivnog kapaciteta ženki i mužjaka smeđe krastače te istraživanje morfometrije punoglavaca ove vrste. Od 27 jedinki smeđe krastače sakupljenih na lokacijama Rajić kod Bjelovara i lokaciji kod Grubišnog Polja (bjelovarsko- bilogorsko područje), 7 mužjaka i 5 ženki smeđe krastače iskorišteno je za određivanje ukupnog broja spermija mužjaka i broja jaja/ masi jaja ženki. Provedena je korelacija dobivenih podataka sa masom mužjaka i ženki. Za 63 punoglavca smeđe krastače, vršeno je određivanje stadija njihova razvoja (prema Gosner 1960) i mjerenje 29 morfometrijskih mjera. Rezultati su pokazali da masa i duljina tijela ne utječu na ukupni broj spermija mužjaka te da broj spermija opada sa starošću mužjaka. Odnos mase tijela ženki i broja jaja nije statistički značajan, vjerojatno kao posljedica prisustva ženki sa nevijabilnim jajima. Zabilježeni su punoglavci smeđe krastače u stadijima razvoja od 27. do 42. stadija. Gustoća populacije punoglavaca ne utječe jednako na sve punoglavce te kod manjih punoglavaca može uzrokovati ugibanje ili sporiji razvoj. Potrebno je provesti višegodišnja istraživanja reproduktivnih značajki smeđe krastače na dvjema navedenim lokacijama.

 

 

Mehdi Liot, 2015, University of Perpignan via Domitia (France), Sensitivity Index as new tool for assessment of biodiversity in Croatia and Bosnia and Herzegovina (example of Amphibians, Reptiles and Freshwater Fish)

https://fr.linkedin.com/in/mehdi-liot-355562a7/en

 

SAŽETAK
We used this new Index and it methodology on three taxa: reptiles, amphibians and freshwater fishes to analyze if (and how) each taxa are considered in danger in comparison with IUCN index. At the European regional level, fifth of reptiles and amphibians are threatened (Cox and Temple2009, Temple and Cox, 2009) and 37% for freshwater fishes (Freyhöf and Brooks, 2011). These taxa present own characteristics, with different life traits. Reptiles, except some turtles, have lifestyle only terrestrial, in contrast to freshwater fishes that pass their life only in aquatic environment. Regarding amphibians, they are intermediate, shared between aquatic and terrestrial environment. We decided to test this new methodology for assessment of the biodiversity in Croatia, one of European countries with the greatest species richness (Jelić et al., 2012). We also add at the study Bosnia and Herzegovina that presents similarities in term of climate and biodiversity.

 

 

Efrein Chavez, 2015, Scientific exchange of staff with Facultad de Ciencias, UNAM (Mexico), Research, Training, tools and methods for assessing crustacean and fish populations in karst underground environments

https://mx.linkedin.com/in/efrain-chavez-3b52a273/en

 

SUMMARY

 

Gabriella Krivek, 2016, University of Szeged (Hungary), comentored with Dr. Pénzes Zsolt, Endemic freshwater fish of Dinaric Karst belonging to family Cyprinidae exhibit different level of troglomorphy

https://www.researchgate.net/profile/Gabriella_Krivek2

https://no.linkedin.com/in/gabriella-krivek-7a81596a

 

SUMMARY
In cave habitats there are unique challenges for cave-dwelling species in order to find and identify food, predators and conspecifics. The subterranean ecosystems are influenced by several abotic factors, such as continuous darkness, relatively stable temperature, high humidity, and hydrological factors like periodic flooding. These factors have probably led to major constructive changes in behavior and phenotypes in organisms permanently restricted to subterranean habitats, known as troglobites. These species are characterized by specialized morphological and life history traits, termed troglomorphy, including regressive features, such as the loss or reduction of eyes and pigmentation, but also constructive traits, such as longer appendages and enhancements of non-visual sensory systems. The most common regressive traits among stygobiont fish are the loss of pigmentation, reduction or loss of eyes and scales. Troglobites are well-adapted to extreme cave environment, by not spending energy on developing eyes or pigmentation, but instead to enhance their mechanosensory organs and increase the efficiency of their metabolism. However, if these fish ends up in surface waters, they become extremely vulnerable to predators (both fish and birds) due to their conspicuousness, and their metabolism advantage will not mean much if they quickly get eaten.

 

 

Joana Rita Fernandes, 2015, Universidade de Lisboa (Portugal), Assessing terrestrial mammal biodiversity in Croatia and Bosnia and Herzegovina

 

SUMMARY
A new index for assessing biodiversity has shown its efficacy and has been applied to assess amphibian, reptile and freshwater fish species in Croatia and Bosnia and Herzegovina. In this study, we continue the assessment of biodiversity in both of these countries by evaluating the status of mammal species in Croatia and Bosnia and Herzegovina using the Sensitivity Index (SENSIN). The calculation of this index takes into account a set of independent natural history and non-natural variables, grouped in four broad types, environmental factors, species’ ecological traits, species’ life history and taxonomy. Each variable was categorized into four ranks (0-3) of increasing risk of extinction. An overall index of relative extinction sensitivity for each species was obtained and its mean distribution mapped. Our results seem to indicate a good applicability of this new index, allowing a rapid assessment of biodiversity while also selecting important conservation areas.

 

Monika Balogová, 2016, University of Košice (Slovakia), Erasmus+ staff exchange, Population ecology and niche overlap of water frogs of the genus Pelophylax (P. kl. esculentus complex)

https://www.researchgate.net/profile/Monika_Balogova

 

SUMMARY

Collecting of samples within exact plots of known localities in central Croatia and their subsequent processing. Further programme will be research on ecological adaptations within observed group Pelophylax and  GIS training. Field skills in water frog research and monitoring of herpetofauna, laboratory experiences in isolation of DNA from obtained samples. Improving skills in cooperation on scientific work. Improving of scientific English (speaking and writing).

 

Ana Ćurić, 2016, Univerzitet u Banja Luci (Bosna i Hercegovina) i Sveučilište u Zagrebu, The PARADOX of metamorphosis in European Common spadefoot toad (Pelobates fuscus) in Bosnia and Herzegovina

https://www.researchgate.net/profile/Ana_Curic

https://ba.linkedin.com/in/ana-curic

 

SAŽETAK
U tijeku

 

Adnan Zimić, 2016, Univerzitet u Sarajevu (Bosna i Hercegovina), sumentorstvo sa Prof. dr. sc. Suvad Lelom, Ekološke karakteristike metapopulacije vrste Pelobates fuscus (laurenti, 1768) (Amphibia: Anura: Pelobatidae) na području Bosanske Posavine;

https://www.researchgate.net/profile/Adnan_Zimic

https://www.linkedin.com/in/adnan-zimi%C4%87-42554ab0

 

SAŽETAK
U tijeku

 

 

Vitomir Šoltić, 2016, Sveučilište u Osijeku, comentorstvo sa Prof. dr. sc. Branimirom K. Hackenberger, Reproduktivna biologija poskoka (Vipera ammodytes, Linnaeus 1758

https://hr.linkedin.com/in/vitomir-%C5%A1olti%C4%87-24059279

 

SAŽETAK
U tijeku

 

Vernes Zagora, 2016, Univerzitet u Podgorici (Crna Gora), Ekologija Vipera ursinii u Crnoj Gori

 

SAŽETAK
U tijeku

 

Dora Firi, 2016, Sveučilište u Zagrebu, Populacijska i reproduktivna ekologija crvenouhe kornjače  (Trachemys scripta elegans) na području Javne ustanove Maksimir

https://hr.linkedin.com/in/dora-firi-0824aa103

 

SAŽETAK
U tijeku

 

 

 

 

 

 

 

Joomla templates by a4joomla